Socijalizacija pasa
Socijalizacija, odnosno navikavanje
psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u
razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi uzgajivači, a posebno
(novopečeni) vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost
socijalizacije. Također, mnogi su vlasnici pasa skloni vjerovati
izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu
podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.
Nije
točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da
nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´
dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet. Mnogi
uzgajivači zaboravljaju tu činjenicu, pa svoje štence drže izoliranima
od vanjskih utjecaja gotovo tijekom cijelog vremena koje štenci provedu
kod njih, da ih slučajno ne bi previše izložili svijetu oko njih. To je
uistinu velika šteta, jer nije moguće štene previše izložiti
novim stvarima: ljudima, mjestima, drugim životinjama, nepoznatim
zvukovima, prirodnim preprekama... a upravo to predstavlja
socijalizacija.
J. Paul Scott i John L.Fuller, u svojoj knjizi Genetics and the Social Behavior of the Dog (Genetika i društveno ponašanje psa), ističu
nekoliko najvažnijih razdoblja života šteneta. Tijekom godina, ta su se
otkrića još razvijala i prema posljednjim istraživanjima biheviorista,
korake u razvoju šteneta možemo podijeliti u nekoliko faza.
U
prvoj, neonatalnoj fazi razvoja štene je sposobno tek sisati i spavati.
U tom razdoblju već mu se razvija i osjetilo okusa. Štene je sposobno i
osjećati bol, iako mu još uvijek nije do kraja razvijen centar za bol u
mozgu. Majka-kuja liže ga po trbuhu da bi ga potaknula na obavljanje
nužde. Tijekom tog razdoblja, uzgajivači bi trebali vrlo nježno i
pažljivo postupati sa štencima i svakodnevno ih uzimati u ruke (gladiti
ih).
Druga faza, ujedno i prva kritična faza, je prijelazni
period koji počinje u razdoblju kada je štene staro između dva i tri
tjedna, a u kojem štenci progledavaju i počinju čuti. Idalje ih se
treba uzimati u ruke, a treba ih se i početi navikavati na pozadinske
zvukove, primjerice umirujuću glazbu s radija, da bismo smanjili
mogućnost da ih preplaše iznenadni zvukovi. Početkom razdoblja
socijalizacije, s otprilike tri tjedna, štene već može hodati, čuti,
osjećati, mirisati i vidjeti, ali mu se ta osjetila neće u potpunosti
razviti sve do 12. tjedna života, ponekad i duže. Sa približno tri
tjedna, štene već može jesti mekanu hranu i to je otprilike trenutak
kad njegova majka prestaje brižno čistiti nakon što štene obavi nuždu i
vrijeme je da ljudi preuzmu brigu o tome. Sada štene već napušta svoju
košaru ili kavez (ovisi gdje su majka i štenci smješteni) i odlazi
obavljati nuždu negdje drugdje. Prirodno su psi čiste životinje i ne
vole vršiti nuždu na mjestu gdje spavaju i obitavaju, ali ako se
odmalena ostavljaju u prljavim i nehigijeniskim uvjetima, kasnije će ih
biti puno teže naučiti vršenju nužde na mjestima koja mi smatramo
prikladnima.
Možda zvuči nevjerojatno, ali štene koje odrasta u
prljavim životnim uvjetima, razlikuje se od onog koje odrasta u čistim
uvjetima i koje se, od trenutka kada je sposobno za samostalno vršenje
nužde, uči obavljanju fizioloških potreba na, primjerice, novinama. U
ovom razdoblju psi se počinju igrati sa svojom braćom iz legla. U
početku je to vrlo nespretna igra, ali kako vrijeme prolazi i štenci
postaju koordiniraniji, a i njihovi mišići se razvijaju. Od tog
vremena, svako bi se štene iz legla trebalo svakodnevno upoznavati s
novim ljudima, predmetima, zvukovima i aktivnostima.
Ako ste u
leglu uočili štene koje pokazuje znake plašljivosti, njega bi trebalo
posebno nadgledati, tako da ga se može socijalizirati u većoj mjeri
nego ostale štence. Također, ozbiljni uzgajivači, kojima je stalo do
kvalitete njihovih legala NE bi smjeli dalje pariti (u uzgojne svrhe)
takvo štene!Kada štene napuni pet tjedana, već ima razvijeno pamćenje i
koristit će mu igra od koje će nešto i naučiti, naravno, uz stalnu,
dnevnu pažnju koju će mu njegov uzgajivač poklanjati. Uzgajivači ne bi
trebali potcjenjivati ovu fazu u razvoju šteneta, jer je to razdoblje u
kojem ono može puno toga naučiti. Primjerice, štence se može naučiti
(svakog posebno, ali i sve zajedno), da slijede čovjeka, koristeći
pljeskanje rukama, zvižduk, trčanje (od njih, a ne prema njima),
igračke ili pseće poslastice. Također, štence se u tom razdoblju može
(na)učiti i da mirno podnose da ih netko nosi u rukama ili da miruju
dok ih netko pregledava ili mazi ili češlja… Prostorija u kojoj štene
obitava trebala bi izgledati kao dječje igralište: puna prepreka,
igračaka i raznih predmeta, prikladnih za štence određene pasmine i tog
uzrasta.
U razdoblju između šest i osam tjedana u
leglu je već snažnije izražen društveni poredak. Iz tog razloga, štence
se ne bi trebalo odvajati od ostatka legla i majke prije nego što
navrše minimalno 7 tjedana. Potrebna im je disciplina koju im pruža
majka, a ona im ujedno postavlja i granice ponašanja. Primjerice, ako
je (u igri ili u bilo kojoj drugoj situaciji) prejako ugrizu, majka
kuja će im jasno pokazati da takvo ponašanje nije poželjno. Također,
štenci moraju shvatiti da postoje granice u njihovom ponašanju i kada
više ne sišu. Zanimljivo je da su uzgajivači nekih, potencijalno
agresivnijih pasmina, primijetili da štenci koji ostaju u leglu do 12.
tjedna starosti, pokazuju veći stupanj socijalizacije i manju sklonost
griženju, od onih koji napuštaju leglo sa 7-8 tjedana starosti.
Nadalje,
za uzgajivače je važno da shvate da psi kojima u tom osjetljivom
razdoblju socijalizacije nije posvećivana dovoljna pažnja, mogu imati
trajnih problema s neovisnošću, plašljivošću te većoj ovisnosti o
drugim psima nego o ljudima. Nove vlasnike, s druge strane, trebalo bi
upozoriti da štenci ne bi trebali spavati u istoj prostoriji s drugim
kućnim ljubimcima te da bi ih trebalo šetati same i igrati se s njima
odvojeno, kako bi bavljenjem sa štenetom uspjeli razviti i kvalitetan
individualni odnos, a ne oslanjajući se na nagon čopora u potpunosti
prepustili odgoj šteneta starijim psima. Naravno, to bi trebali raditi
i svi uzgajivači, jer tek uz pažnju, povezanu sa socijalizacijom, štene
može ostvariti svoj puni potencijal. U trenutku kada mijenja dom, štene
se ne bi trebalo bojati nikakvih radnji, niti normalnih aktivnosti te
bi moralo biti sposobno za normalan nastavak svog razvoja, a na
uzgajivačima je i da objasne kupcima neke osnove o životu sa psom i
važnosti daljnjeg rada sa njim.
