Želite nabaviti psa?
Htjeli biste psa? Otkud krenuti i što prvo učiniti?
Tisuću ljudi,
tisuću ćudi, kaže stara poslovica. Isto je i sa bezbroj individualnih
razloga zašto nabavljamo pse: netko želi psa iz potrebe za društvom,
drugačijem od ljudskog. Nekom drugom, pak, pas treba za ispunjenje neke
funkcije koju ima određena pasmina, a netko treći se tek želi riješiti
nesnosnog pritiska koji na njega vrši dijete koje silno želi psa.
Nažalost, postoje i oni koji žele određenu pasminu jer je ona „hit“ ili statusni simbol.
Koji
god bio razlog zbog kojeg biste željeli nabaviti psa, ne smijete
zaboraviti jednu činjenicu: pas je živo biće od krvi i mesa; on nije
komad namještaja koji, tek tako, možete s vremenom zamijeniti. On
osjeća, ima potrebe, a na sebi svojstven način, pas i misli.
Razmislite: nabavite li psa kao student/ica, možda uz njega dočekate i
vlastitu djecu... Nabavkom psa pristajete na dugogodišnji međusobni
suživot, dugogodišnju brigu o njemu, ali pristajete i na jedno
prelijepo, nagrađujuće iskustvo i prijateljstvo.
Još uvijek ste
čvrsti u svojoj odluci? U tom slučaju, čestitamo! Napravili ste prvi
važni korak pri nabavci psa. Pred vama je sljedeći korak: kojeg psa
uzeti?
Pitanje kompatibilnosti budućeg vlasnika i psa jedno je od
najvažnijih i nikako ga ne smijete zaobići. Pritom se morate zapitati
kakav ste tip osobe: jeste li sportski tip s izrazitom sklonošću za
planine ili adrenalinske sportove ili više volite mirne šetnjice.
Ukoliko svaki vikend idete u planine i želite na te izlete voditi i
svog budućeg psa, vaš izbor sigurno neće pasti na, primjerice, mopsa.
Vode li vas vaše želje uvijek prema vodenim sportovima, naravno da
nećete izabrati pasminu koja nkako ne voli vodu. Ukoliko ste općenito
sportskog duha i težite sportskim izazovima, nećete biti skloni odabiru
toy pasmina, karakternim melankolicima ili flegmaticima, dakle, nećete
izabrati psa koji vas, zbog građe svog tijela, fizički ne može pratiti.
Također, ako živite na visokom katu zgrade bez lifta, nećete uzeti
pasminu koja ima predispozicije za probleme s kralježnicom i sl. Ne
namjeravate li se baviti radom sa psima, nećete uzeti neku radnu
pasminu, posebno ne iz radne linije koja ima visoke zahtjeve: poput
belgijskog ovčara ili graničarskog kolija. Ali, ako se želite baviti
radom sa psima, najbolje je da nabavite pasminu koja svojim
karakteristikama odgovara tipu rada koji želite.
Imate li malu
djecu i želite li da se druži s vašim psom, sigurno nećete uzeti
pasminu poput šarplaninca ili tibetskog mastifa koji, u određenim
situacijama, mogu (i nehotice) predstavljati fizičku prijetnju djeci.
Zatim
se postavlja pitanje koji spol psa odabrati. Ženke su, u pravilu,
maznije, privrženije i mekše od mužjaka. No, ženke se također tjeraju i
u tom razdoblju ih treba čuvati, ako ne želite nepredviđeno leglo. One
su u pravilu lakše odgojive i iz istog su razloga i osjetljivije na
stres. Za razliku od njih, mužjaci su neovisniji i ipak nešto tvrđeg
karaktera, što ponekad može predstavljati problem vlasniku početniku.
Treba
li uzeti štene ili odraslog psa? Što se odgoja i socijalizacije tiče,
naravno da je uvijek najbolje uzeti štene od kojih 8 tjedana. Štene je
tabula rasa. No, štene traži i brigu. U prvim mjesecima života, ono
obavlja nuždu vrlo često: otprilike, svaka dva sata, čim se malo
poigra, čim nešto pojede ili popije.S druge strane, odrastao pas može
pričekati na obavljanje nužde bez problema dok ste vi na poslu. No,
nabavka odraslog psa nosi neke druge probleme. Ukoliko uzmete odraslog
psa, čiju povijest i probleme ne poznajete, to vam može predstavljati
vrlo velike poteškoće jer, ako ste početnik u svijetu pasa, vjerojatno
nećete znati riješiti probleme s kojima ćete se, možda, morati
suočiti. Osim toga, propušteno razdoblje socijalizacije u najmlađoj
dobi, ponekad je nenadoknadivo. S druge strane, možda ćete imati sreće
i možda taj pas bude izvanredan. Ono što uvijek morate imati na umu
jest da nikada nema jamstva da će pas biti ovakav ili onakav, baš
kakvog vi želite i slično. Bez obzira na to uzmete li štene ili
odraslog psa.
Čistokrvni pas ili ne? Ako se odlučite za čistokrvnog
psa iz provjerene uzgajivačnice i iz dobre linije, znate kakav ćete
karakter dobiti, znate koliko će velik narasti i znate što trebate
očekivati po pitanju dlake (linjanja), karakternih predispozicija i
sličnog.
Kod mješanca često ne znate sve te stvari, no i to ima
svoje draži. Osim toga, mješanci su u pravilu manje skloni nasljednim
bolestima, a često su i privrženiji od rasnih pasa. Odabirom psa
mješanca iz azila, spašavate jedno živo biće te činite veliko dobro
djelo. Na kraju, kad ste o svemu dobro razmislili i kad ste se
odlučili kojeg ćete psa dovesti u svoj dom, nemojte zaboraviti na
rečenicu s početka ovog teksta: Pas je živo biće od krvi i mesa; on
nije komad namještaja koji, tek tako, možete s vremenom zamijeniti.
