Športsko-radna kinologija
Još je perzijski kralj Kyros (Kir), davne 550. g.pr.Kr., koristio pse u ratne svrhe.
Bili su to veliki borbeni psi koji su u borbi nosili zaštitne oprsnice. Rimljani su nastavili koristiti ratne pse, no počeli su, osim velikih borbenih pasa, uzgajati i elegantnije pse lakše građe. Dakle, počeli su se uzgajati različiti psi za različite "borbene" zadatke.
Teški psi bili su ´oružje´ u borbi, dok su lakši psi bili stražari i čuvari, te osobni branitelji. Kasnije se takav lakši tip psa sve više uzgajao i koristio u različite "civilne" svrhe. Takav se pas mogao lakše kretati i bilo mu je potrebno manje hrane pa je najčešće korišten da pomogne oko stoke, kao čuvar i sakupljač. Oko 1500.g., u Europi su se psi koristili kao čuvari granica tijekom čestih ratova.
U Engleskoj se počinju koristiti u svrhu obrane stoke i konja od kradljivaca, dok su kasnije u Americi korišteni u lovu na odbjegle robove. U Belgiji, oko 1700.g., psi su se prvi puta počeli koristiti kao pratnja gradske straže. Ti psi nisu bili školovani, već su, kao pratnja, samo pokazivali svoje urođene nagone za zaštitom.
U drugoj polovici devetnaestog stoljeća neki su vlasnici pasa (civili) počeli demonstrirati rad sa svojim belgijskim ovčarima. Među njima je bio i Edmond Moecheron, koji se danas smatra "ocem" Ringsporta. Sa svoja tri belgijska ovčara; imena Dax , Nic i Miss, vrlo brzo postao je atrakcija na hipodromima, utrkama bicikala, sajmovima i cirkusima. Njegov motiv nije bio sport ili umjetnost, već prikazati atraktivan program i pri tom zaraditi novac. Cilj je bio osmisliti program koji će privući što više gledatelja oko „ringa" i izvući novac od njih. Ljudi dolaze iz sve više zemalja gledati taj program te uskoro počinje i sustavno školovanje pasa.
Policijski komesar u Ghentu u Belgiji uočava sposobnosti belgijskih ovčara i njihovih trenera te 1899.g. pokreće prvu školu za policijske pse. Napisao je čak i priručnik za školovanje te je time zainteresirao mnoge pa se takav način školovanja ubrzo proširio cijelom Europom pa i Amerikom, Južnom i Sjevernom.
U nekim zemljama počinju se razvijati nacionalni programi rada sa psima. Svi programi imaju svrhu testirati urođene nasljedne osobine pasa, njihovu spremnost za rad sa čovjekom te sposobnosti psa i vodiča.
Danas se, i načinom školovanja i prikazom tog rada kroz ispite i natjecanja, uočava značajna razlika između školovanja službenih radnih pasa, poglavito u svrhu njihove primjene u policiji i vojsci i školovanja u svrhu sporta.
Dok se kod službenih pasa, zbog njihove zadaće, često radi poticanjem obrambenog nagona, kod sportskih pasa potiče se plijenski nagon. Takvi psi mogu biti i dobri obiteljski i sportski psi.
Discipline i programi školovanja u športsko-radnoj kinologiji danas se provode po različitim nacionalnim i internacionalnim programima.
Od internacionalnih programa najzastupljeniji su: IPO program u tri stupnja (IPO I ,II i III,) IPO tragački SCH program u tri stupnja (Sch I ,II i III) SCH tragački u dva stupnja (FH 1, 2), MONDIORING u tri stupnja (MR I , II i III).
Nacionalni program školovanja u Hrvatskoj, provodi se prema pravilniku HKS-a, i to po programima A i B.
Programi športsko-radne kinologije u Hrvatskoj pod paskom su Povjerenstva za športsko-radnu kinologiju Hrvatskog kinološkog saveza.
Povjerenstvo donosi Pravilnike o školovanju i stručnim kadrovima te organizira ispite i Prvenstva. Diljem Hrvatske godišnje se održi približno 25 ispita, 5 kola Državnog prvenstva po A, B i IPO 1,2,3 programima, te nekoliko Kup utakmica. Organizira se priprema i odlazak Reprezentacija na Svjetska prvenstva po IPO programu za sve pasmine, na Svjetska prvenstva po IPO programu za belgijske ovčare i Svjetska prvenstva po IPO programu za njemačke ovčare te na Svjetska prvenstva u tragu za sve pasmine.
